Toplina njena polako već blijedi...
Nestaje svjetlost u njenim očima.
Niz obraz klize suze pomješane s krvlju...
Njezino lice ja sam sanjao noćima.
Dok sam drhturio na hladnome vjetru,
Dok sam ležao u blatu rovova,
Dok sam zarivao nož pod rebra,
Tamnoj silueti što je zalutala.
U zraku se izvija truli miris smrti,
Sablasan dah ispunjava osjetila,
Posvuda uokolo je izmaglica dima,
Noćas je smrt opet zemlju posjetila,
Posljednjim snagama mi šapuće riječi,
Napinje grudi kako bi se oprostila...
Skrivam lice jer nikako ne želim,
Da zadnje što vidi su moje oči u suzama...
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Slomit ću pušku golim rukama
Oko mene se zgarišta dime,
Posvuda lelek i zbor jauka.
Očajnički stišćem mlitavo tijelo...
Svjetovnu ljušturu što se ohladila...
Sada lako vidjeti besmisao,
Dok lutam po svijetu kao sjena bez obrisa.
Nikad neću moći zaboraviti,
Smrtni hropac kojim je izdahnula!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Slomit ću pušku golim rukama
Nikad više poljubac na kiši!
Nikad više šetnja pod krošnjama!
Nikad više išta lijepo u meni!
Slomiti ću pušku golim rukama!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Slomit ću pušku golim rukama
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Ratova mržnje i nacionalizama
Nestaje svjetlost u njenim očima.
Niz obraz klize suze pomješane s krvlju...
Njezino lice ja sam sanjao noćima.
Dok sam drhturio na hladnome vjetru,
Dok sam ležao u blatu rovova,
Dok sam zarivao nož pod rebra,
Tamnoj silueti što je zalutala.
U zraku se izvija truli miris smrti,
Sablasan dah ispunjava osjetila,
Posvuda uokolo je izmaglica dima,
Noćas je smrt opet zemlju posjetila,
Posljednjim snagama mi šapuće riječi,
Napinje grudi kako bi se oprostila...
Skrivam lice jer nikako ne želim,
Da zadnje što vidi su moje oči u suzama...
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Slomit ću pušku golim rukama
Oko mene se zgarišta dime,
Posvuda lelek i zbor jauka.
Očajnički stišćem mlitavo tijelo...
Svjetovnu ljušturu što se ohladila...
Sada lako vidjeti besmisao,
Dok lutam po svijetu kao sjena bez obrisa.
Nikad neću moći zaboraviti,
Smrtni hropac kojim je izdahnula!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Slomit ću pušku golim rukama
Nikad više poljubac na kiši!
Nikad više šetnja pod krošnjama!
Nikad više išta lijepo u meni!
Slomiti ću pušku golim rukama!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Slomit ću pušku golim rukama
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više prasak pucnjeva
Nikad više!
Nikad više!
Nikad više!
Ratova mržnje i nacionalizama
inviata da Marko - 19/4/2010 - 09:37
Lingua: Inglese
Versione inglese / English Version
NEVERMORE
Her warmth is slowly fading away
The light in her eyes is vanishing slowly
Tears mixed with blood pour down her face
Her face haunted me through many nights
While I shivered in the cold wind
While I lied in trenched mud
While I stuck a knife
In a dark silhouette that lost it's way
The rotten stench of death is filling the air
My senses fill with ghastly sensations
All around us, a foggy mist
Earth was again visited by death
With last efforts she whispers the words
Trying to squeeze last farewells
I hide my face because I don't want
Her last image to be my teared up eyes
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore guns firing!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
I'll break the gun with my own hands!
All around me, burned down houses
Everybody's crying, sobbing
I desperately clinch to a limp body
A worldly shell which has cooled down
I can see the senselessness
While I roam the world like a shadow
I will never be able to forget
The deathly gasp with which she faded away
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore guns firing!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
I'll break the gun with my own hands!
Nevermore kissing in the rain.
Nevermore strolling through the trees.
Nevermore niceness in me.
I'll break the gun with my own hands.
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore guns firing!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
I'll break the gun with my own hands!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore guns firing!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
Wars, hatred and nationalisms!
Her warmth is slowly fading away
The light in her eyes is vanishing slowly
Tears mixed with blood pour down her face
Her face haunted me through many nights
While I shivered in the cold wind
While I lied in trenched mud
While I stuck a knife
In a dark silhouette that lost it's way
The rotten stench of death is filling the air
My senses fill with ghastly sensations
All around us, a foggy mist
Earth was again visited by death
With last efforts she whispers the words
Trying to squeeze last farewells
I hide my face because I don't want
Her last image to be my teared up eyes
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore guns firing!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
I'll break the gun with my own hands!
All around me, burned down houses
Everybody's crying, sobbing
I desperately clinch to a limp body
A worldly shell which has cooled down
I can see the senselessness
While I roam the world like a shadow
I will never be able to forget
The deathly gasp with which she faded away
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore guns firing!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
I'll break the gun with my own hands!
Nevermore kissing in the rain.
Nevermore strolling through the trees.
Nevermore niceness in me.
I'll break the gun with my own hands.
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore guns firing!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
I'll break the gun with my own hands!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore guns firing!
Nevermore!
Nevermore!
Nevermore!
Wars, hatred and nationalisms!
inviata da Marko - 19/4/2010 - 09:47
×
![]()
